Uzemljenje ima ulogu da struju koju proizvede udar groma sprovede u zemlju. U okviru sistema uzemljenja najčešće se koriste sledeći tipovi uzemljivača:

  • Jedan ili više prstenastih (konturnih) uzemljivača
  • Vertikalni (cevni ili štapni uzemljivači)
  • Radijalni (trakasti) uzemljivači
  • Temeljni uzemljivači

Integrisana struktura raznih sistema za uzemljenje predstavlja najbolje rešenje i obezbeđuje kompletnu zaštitu (tj. zaštitu od atmosferskih pražnjenja i zaštitu od kvarova u elektroenergetskim i telekomunikacionim instalacijama).

Ispitivanja su pokazala da je minimalna potrebna dužina uzemljivača funkcija nivoa zaštite i specifične otpornosti tla. Ona se može očitati sa sledeće slike, koja pokazuje da u slučaju II, III i IV nivoa zaštite njena vrednost ne zavisi od specifične otpornosti tla (ona je tada konstantna i iznosi l=5 m). Ako se radi o vertikalnom uzemljivaču, njegova dužina je duplo manja od propisane vrednosti prikazane na grafiku sa slike.

U saglasnosti sa dokumentom „Gromobranske instalacije – postupci pri projektovanju, izvođenju, održavanju, pregledima i verifikacijama“, JUS N.B4.802 koji se nalazi u sekciji: "dokumentacija", otpornost uzemljenja svakog od uzemljivača sa kojima su povezani spusni provodnici mora da bude manja od 10 Ω.